SAOPŠTENJE 

SVIM RUŠITELJIMA KUD-a”BRANKO RADIČEVIĆ”

 

Vreme prolazi, KUD “Radičević” igra svoju igru i opstaje. Već duži vremenski period razmatramo da li napisati stvari koje su se dešavale unutar KUD-a ili ne?  Vaspitanje i čast nam govori da ćutimo i da ne iznosimo neke stvari u javnost. Dok sa druge strane se pitamo zašto da ne napišemo šta se dešavalo? Neka ostane pisani trag, neka se vidi i neka svi znaju ko sve radi u folkloru i kako radi. Neka se zna da i u malim sredinama lični interes je iznad svega skriven iza imena kultura, igra i kulturno nasledje.

2015 . godine dolazi do velikih promena u upravi KUD-a “Branko Radičević”. Medju prvima koje moramo da imenujemo jeste Bogdanović Ivan koji  je bio zaposlen u KUD-u “Radičević” i koji je iz svojih razloga otvorio privatno kulturno umetničko društvo pod imenom COTK “Branko Radičević” sve to nedaleko od KUD-a “Radičević” iz kog je odvukao decu i ostavio KUD”Radičević” da se ugasi sam od sebe.  Bivši direktor Vujčić Ivanka je prethodno rasformirala Prvi izvodjački ansambl, rasformirala je narodni orekstar dok su dečiji ansambli odvučeni u COTK “Branko Radičević” i tada Naš “Radičević” ostaje gotovo prazan i prepušten sam sebi.

Te 2015. godine u KUD “Radičević” dolazi novi direktor i vraćaju se stari igrači da pomognu KUD-u da ga otrgnu od gašenje. Direktor Petrović Milan dolazi,  igrači koji su tada došli jesu Milićević Marko, Delević Ivana,  Todorović Aleksandra, Antić Bojana, Kekini Marko i Nikolić Martin. KUD “Radičević” 2015. i 2016. godine beleži pozitivan rast u igračima i sveukpnom radu. Gotovo čitav Prvi izvođački ansambl se vratio, oformljen je pionirski ansambl sa odličnim igračima, oformljenja su dva dečija ansambla i škola folkora. Tada smo oformili ansambl rekreativaca koji se pokazao kao divno osveženje u radu KUD-ova uopšte. Broj aktivnih igrača tih godina je bio oko 200 koji su svake nedelje dolazili na probe. Jedna divna pozitivna energija se osećala u tom periodu. Ličilo je da zaista postoje pošteni ljudi koji su spremni  da marljivim i strpljivim radom dodju do zacrtanog cilja.

Lični interesi, kompleksi i brzi keš učine svoje. Veliki ljubitelji i graditelji kulture postaju rušitelji i uništitelji svega čega se dohvate. Sami sebi su dali za pravo da unište sve što je neko 96. godina gradio pre njih.  Nikolić Martin, Kekini Marko i Bojana Antić dolaze na odličnu ideju da te 2017. godine unište KUD “Radičević” i da osnuju svoje društvo ANIP “TRAG” u prostoru Zemunske Gimnazije.  Razlog rušenja jeste taj što će u svom društvu moći da se ponašaju kao kauboji da rade šta god žele i da zarade brzi keš  pod okriljem folklora i umetnosti. Tada ne razmišljajući kakvu štetu mogu da naprave, u besu i želji da što veću štetu nanesu KUD-u “Radičević” ovaj trojac odvodi gotovo 150 igrača.Deca su zavolela svoje rukovodioce, roditelji u želji da deci ispune sve želje odvode decu u novo otvorene škole folklora.  Roditelji tada veruju ljudima koji ne znaju gotovo ništa o poslovanju, etici i funkcionisanju KUD-a uopšte.Te godine smo dobili nov KUD koji nastaje iz KUD-a “Radičević” i koji se otvara na gotovo kilometar od KUD-a “Radičević”. Prvi COTK “Branko Radičević” koji je radio u sportskoj dvorani “Pinki” a drugi je ANIP “Trag” koji  je radio u Zemunskoj gimnaziji. Tužno ali istinito na kilometar rastojanja nastaju dva društva otimanjem dece iz KUD-a “Radičević” .

KUD “Radičević” je i ovo izdržao jer jednostavno je morao da izdrži. U teškim situacijama preuzeli smo korake koje smo morali i korake koje smo mislili da su najbolji prvenstveno za decu pa tek onda za KUD “Radičević”. U našem jatu tada od igrača jedino ostaje Todorović Aleksandra koja nije želela da uništava i ruši KUD u kom je počela da igra. Primorani smo bili na korake da pozovemo nekog ko razume teškoće i nekog ko će imati snage, srca i znanja da u toj teškoj situaciji pomogne KUD-u “Radičević”. Tada smo pozvali solistu nacionalnog ansambla “Kolo” Vladimira Miladinovića, dete i nekada ponos “Radičevića” koji je želeo da pomogne KUD-u bez ustezanja i koji je želeo da vrati KUD na trasu stare slave. Kako je vreme prolazilo KUD”Radičević ” se oporavljao od nanešenog udarca prethodnih velikih umetnika. Znali smo da će teška vremena proći i da će doći bolje vreme za nas. Iskreno najžalije nam je bilo i dalje nam je žao te dece koja su izgubila poverenje u nas, koja su odustala zbog tudjih loših proračuna i koja su omrznula folklor zbog tudjih interesa. “Radičević” se borio nismo stali sa radom i onda pred kraj sezone 2018. godine novi direktan udarac unutar KUD-u “Radičević”, udarac od ljudi od  kojih ne očekuješ. Opet lični interes i opet brzi keš, razmišljanje lako ćemo sve. Plati se članarina, plati se šta se mora platiti i ogromna količina novca ostaje rukovodiocu koji samo to i vidi. Tada pred kraj sezone veliki umetnik Vladimir Miladinović -dete “Radičevića” odvodi naše igrače u Kulturno umetničko društvo ” Šiljkan” koji probe odrzava u OŠ “Sonja Marinković” u Zemunu. Tada u  Zemunu igrači se odvode u treće Kulturno umetnička društva na samo kilometar od KUD-a “Radičević”. Ovde moramo napisati da u ovoj teškoj situaciji ruku je pružio i pomogao da se premosti težak period jeste  profesor Vladimir Žutković.  Profesor Žutković pomogao je da se KUD “Radičević” održi, prijateljski i profesionalni gest velikog čoveka.

Istorija čini svoje, da li dogadjaji koji se dešavaju nas ojačaju ili nas pripremaju da budemo još bolji? Nov početak i nova sezona 2018. godine dovela je jednu novu struju u KUD “Radičević” koja i dan danas traje. U Septembru 2018. godine timu koji je ostao veran priključio se Stefan Milić kao umetnički direktor KUD-a “Branko Radičević”. Čovek koji svoj život vidi u folkloru, čovek koji je predao sebe umetnosti i koji je sve svoje pronašao baš tu u folkloru, baš tu u “Radičeviću”. Istorija piše poraze i pobede. Istorija ostvalja iza nas sve za nauk budućuim generacijama. Ono što se desavalo uči nas da budemo jači i odlučniji u svojim namerama i željama.

Danas 2019. godine i na pragu 2020 .godine pitanje je da li rade te škole folklora koje su nastale nemilosrdnim odvlačenjem dece iz “Radičevića”. Naše vreme je dragoceno i naše vreme poklanjamo našem “Radičeviću”, našoj deci i igračima koja vole “Radičević”.

Mi se pitamo da li je zaiste vredan taj laki keš koji sklanja osmeh sa dečijeg lica? Da li zaista to što ste želeli da uništite instituciju kulture vas dovodi na nekakav pijadestal? Da li ćete sa ponosom sutra reći JA SAM TAJ? Da li zaista mislite da kompleksi koji spavaju u vama se istresaju na deci koja su željana osmeha, igre, druženje svega onoga što Vama niko nikad nije uskratio? Ta deca su bila željna svega onoga što ste vi halapljivo uzimali i nije vam nikad bilo dosta, svega onoga što je tada neko stvarao i Vama davao. Vi ste sada ti koji su alavo ponovo želeli sve za sebe. Kako ćeš se osećati kada sutra tvom detetu neko bude rušio snove? Da li ćeš shvatiti onda šta si uradio ti umetniče “veliki”?

Danas dolazimo do toga da su te “škole folklora” zatvorene, da ne rade više.  Ono što je najtužnije od svega jeste da deca koja su tada otišla iz “Radičevića” nisu više ni želela da se vrate. Jednostavno generacije dobrih igrača koje su mogle da igraju svoju igru, da uživaju u pesmi i igri prepuštena su nečem drugom. Veliki umetnici će rušiti neke nove firme, škole i ansamble sve u cilje nezajažljive želje za zaradom ne gledajući oko sebe. Da li ste zaista na pravom  putu?

“Radičević” IGRA SVOJU IGRU.  “Radičević” će i dalje biti kuća pesme, veselja i smeha. “Radičevicć” će stavljati osmehe svima, “Radičević” će grliti decu, “Radičević” ce biti kao što je i uvek da nauči, da pomogne, da ti da vetar u ledja onda kad nikog nema, tada znaš da uvek imaš svoj “Radičević”.  Zbog toga niste mogli da ga uništite, zbog toga se “Radičević” nikad ugasiti neće. Zbog toga će “Radičević” kao prkos rasti ispod najvećih stena. Zbog toga se “Radičević” uzdiže kao ptica Fenix u ovom vremenu. Zbog svega toga “Radičević” jeste institucija kulture, zbog toga “Radičević” jeste zaštitni znak Zemuna.

Zapamti ti rušitelju! “Radičević” je u srcu, “Radičević” se nosi u grudima, “Radičević” živi sa osmehom na licu.

“RADIČEVIĆ” JE IGRA, IGRA KOJU NISTE I NIKAD NEĆETE NAUČITI DA IGRATE………

“RADIČEVIĆ” je više od folklora.

S poštovanjem

direktor KUD-a “Branko Radičević” Zemun